Kafa u travi za sjaj u ocima
Oduvek sam smatrala da zivot cine krupne stvari,ljudi i dogadjaji koji nam ga obelezavaju,daju mu punocu i smisao.Sve dok jednog avgustovskog dana nisam shvatila da sam u svojevoljnoj zabludi.Nije sve bas tako kako mislimo.Nije istina da je celina vise od delova,jer delovi cine celinu.Zureci u travu,dok sam ispijala prvu jutarnju kafu,razmisljala sam sta me to cini srecnom?Da li je to velika ljubav,upis na fakultet,polozen vozacki,odlazak na more?Sve te krupne,u ocima drugih bitne stavke.. Ne,nikako mi to ne moze doneti onu leprsavu radost ustreptalog trenutka..Osecaj me ne vara,a ja znam sta dubinu moje duse usrecuje., kafa u travi okruzena omiljenim casopisima,jedan mec stoni tenisa sa drugaricom,popodnevno mazenje sa morskim prasetom(Duskom),caj na minijaturnoj terasi,pogled na gnezdo mojih gugutki komsinica,cokoladni mafin za dorucak,razglednica od prijatelja,pisamce u sanducetu(a da nije neki racun u pitanju)omiljena knjiga koja nije na citanju vec "mene ceka" u biblioteci..
Nije tesko sici u ponore svog ja,u sebe ,zapitati se sta je to sto volimo? i sta me ushicuje?Odgovori se nadovezuju,bas kao i recenice dobrog prijatelja kada ih nastavlja na nase jer zna o cemu govorimo..prepoznavanje
Proveren recept uvek uspeva..Kafa u travi za sjaj u ocima!